ETF-ovi su se kao novi oblik ulaganja pojavili još u 1990-im te su se do danas pokazali kao jedno od omiljenih ulaganja brojnih investitora. Stoga vam u nastavku predstavljamo što su to ETF-ovi te koje su prednosti i rizici ulaganja u tu vrstu imovine.

U posljednjih nekoliko desetljeća bili smo svjedoci promjene u načinu razmišljanja jednog djela investitora koji su s dotadašnjeg aktivnog pristupa ulaganju prešli na pasivan pristup ulaganju. Glavna pretpostavka pasivnog ulaganja je da su tržišta efikasna i da ih je teško pobijediti, pogotovo u dužem vremenskom roku. Stoga, ideja pasivno vođenih fondova je da kupuju udio u cijelom tržištu te na taj način omogućuju individualnim ulagateljima ostvarivanje prinosa jednakog prinosu tržišta. Pri tom investitor ne treba nužno poznavati svaku kompaniju čije dionice kupuje jer sama svrha kupovine nije bila ulaganje u neku određenu dionicu, već pokušaj oponašanja tržišta. Ovakav način ulaganja započeo je tijekom 1970-ih uvođenjem indeksnih fondova, čime je značajno olakšano postizanje povrata u skladu s tržištem. Daljnji razvoj i afirmacija pasivnog ulaganja dovelo je kasnije do formiranjem ETF-ova.

Što je ETF?

Exchange traded funds – ETF-ovi su investicijski fondovi kojima se trguje na burzama poput dionica po cijenama približno jednakim neto vrijednosti imovine koju sadrže tijekom trgovinskog dana. ETF-ovi omogućuju kupnju i prodaju košarica s financijskom imovinom bez potrebe da sve komponente kupite pojedinačno. U mnogo čemu ETF-ovi su slični klasičnim investicijskim fondovima.

Prvi ETF bio je S&P 500 Trust ETF (ukratko nazvan SPDR) lansiran 1993. godine i do danas je jedan od najpopularnijih ETF-ova na tržištu. Otada ETF-ovi imaju sve veću popularnost kao investicija, što svjedoči i činjenica da su akumulirali više od USD 6 bilijuna imovine pod upravljanjem do kraja 2019. godine.

Iako u Republici Hrvatskoj nema uvrštenih ETF-ova, postoji ETF koji prati kretanje CROBEXa. Međutim navedeni ETF ima veoma malu imovinu pod upravljanjem te je uz to obilježen i nelikvidnošću.

Prednosti ulaganja u ETF-ove

Svoju popularnost ETF-ovi mogu zahvaliti jednostavnosti, transparentnosti, odnosno činjenici da fondovi objavljuju imovinu na dnevnoj bazi, likvidnosti, diverzifikaciji te najvažnije nižim troškovima ulaganja za investitore. Ove osobine proizlaze iz jednostavne činjenice da se radi o pasivnoj investicijskoj strategiji koja replicira određeni indeks te za razliku od klasičnih investicijskih fondova nema značajnih troškova provizija za trgovanje, velikog troška zaposlenih itd. Iako postoje određene prednosti aktivnih strategija, pasivne strategije mogu nadmašiti prinos aktivnih strategija samo na osnovu uštede troškova trgovanja.

Većina ETF-ova osmišljena je za praćenje određenog indeksa, poput S&P 500. Prema tome, ako investitor vjeruje da će npr. američko gospodarstvo rasti u narednom razdoblju, mogao bi kupiti udio ETF-a koji prate glavni tržišni indeks i ostvariti prinos jednak tržišnom bez da je pojedinačno istraživao kompanije izlistane na Njujorškoj burzi.

ETF-ovi na robe kao zlato ili naftu također pružaju mogućnost izlaganju toj klasi imovine bez troškova vezanih uz fizičku pohranu istih.

Rizici povezani s ulaganjem u ETF-ove

Kad je riječ o riziku, mnogi se investitori odlučuju za ETF-ove jer smatraju kako su manje rizični od ostalih oblika ulaganja. Međutim, unatoč pohvalama koje ETF-ovi dobivaju zbog diverzifikacije koju pružaju investitorima, visoke likvidnosti i transparentnosti, još uvijek ima puno faktora koje treba uzeti u obzir prije ulaganja u ETF-ove.

Važno je za naglasiti da samo zato što se ETF-ovi sastoje od većeg broja dionica ne znači da su imuni na rizik volatilnosti. Pri tom su ETF-ovi koji prate širok tržišni indeks, kao što je S&P 500, obično manje volatilni od ETF-ova koji prate određenu industriju ili sektor, poput ETF-a na naftu ili zlato. Stoga je prilikom odabira ETF-a za ulaganje bitno proučiti strukturu same imovine koju ETF prati te dokumente ETF-a kao Prospekt i/ili KIID (Key Investor Information Document).

Nadalje, mnogi ETF-ovi konstruirani su na bazi tržišne kapitalizacije, odnosno tržišne vrijednosti pojedine sastavnice gdje se (pre)veliki ponderi daju pojedinim sastavnicama indeksa s velikom tržišnom kapitalizacijom dok se vrlo često manje sastavnice indeksa u potpunosti isključuju radi efikasnosti.

S obzirom na to da su ulaganja u ETF-ove zapravo ulaganja u strane vrijednosne papire, važno je spomenuti i valutni rizik koji proizlazi iz ovakve vrste ulaganja. Valutni rizik predstavlja rizik od promjene tečaja valute u kojoj se ETF trguje u odnosu na kunu. Primjerice ako se investitor odluči kupiti udio američkog SPDR ETF-a koji prati S&P 500 indeks postoji opasnost od promjene tečaja dolara u odnosnu na kunu što može utjecati na ukupan prinos ulaganja, izražen u domaćoj valuti. Kao i kod ostalih financijskih instrumenata, pristupan je rizik od gubitka cjelokupnog ulaganja uključujući rizik povezane s insolventnosti izdavatelja čiji financijski instrumenti čine imovinu ETF-a.

ETF-ovi s financijskom polugom

Prilikom ulaganja u ETF-ove potrebno je uzeti u obzir da li fond koristi financijsku polugu ili ne. Dok uobičajeni ETF ravnomjerno prati indeks, ETF s financijskom polugom može pokušati ostvariti dvostruki ili čak trostruki povrat na uloženo. Međutim, ovakva vrsta ETF-ova ima tendenciju gubljenja vrijednosti kroz duže vremensko razdoblje (čak i ako indeks kojeg ETF prati raste).

Do navedenog dolazi iz nekoliko razloga, kao prvo, ETF-ovi s financijskom polugom nameću znatno veći trošak upravljanja od ostalih ETF-ova, a iznosi otprilike 1%. Međutim, trošak upravljanja je barem transparentan i lako uočljiv investitorima. Ono što mnogi investitori ne uoče je činjenica da se ovakva vrsta ETF-ova svakodnevno rebalansira, čime su značajno izloženi riziku volatilnosti.

Kako se od fonda traži zadržavanje zadanog omjer poluge, fond mora kupovati imovinu koja mu je tema kada cijena raste i prodavati kada je cijena u padu, istovremeno stvarajući gubitke od trgovanja. Nadalje, nastaju problemi proizašli iz složenog računa. Objasnimo to na primjeru: Ako ETF koristi polugu 2x za praćenje indeksa S&P 500, to znači da će ETF bilježiti dvostruko veći dobitak, ali i gubitak od stvarnog kretanja S&P-a. Ako pretpostavimo da je cijena udjela ETF-a USD 10, tada bi 5%-tni pad S&P-a snizio cijenu udjela na USD 9. Ako bi sljedeći dan vrijednost S&P-a porasla za 5%, cijena bi skočila do 9,90 USD. U ovom trenutku bi S&P zabilježio negativni učinak od -0,25%, što bi za nekog loše informiranog ulagača značilo da bi njegov gubitak trebao biti -0,5%. Međutim, kao što se jasno pokazalo u primjeru, investitor je zapravo zabilježio gubitak od 1%, četiri puta veći od samog S&P-evog gubitka.

Ako vas zanima kako funkcioniraju ETF-ovi s financijskom polugom na primjeru iz stvarnog svijeta, pročitajte blog našeg kolege koji se nalazi ovdje.

Ključne stavke kod odabira ETF-a

Ako ste upoznati i svjesni ste svih prednosti i rizika ulaganja u ETF-ove koje smo naveli u tekstu iznad te i dalje smatrate kako su ETF-ovi prikladno ulaganje za vas, vrijeme je da prođemo kroz neke osnovne pokazatelje koje je potrebno provjeriti prilikom usporedbe dva ili više ETF-a kako bi investitor donio odluku o tome koji je za njega najisplativiji.

Prva stvar na koju je potrebno obratiti pažnju je razlika između tzv. bida i aska (bid/ask spread). Što je razlika između cijene po kojoj je netko spreman kupiti (bid) i cijene po kojoj je netko spreman prodati (ask) udio ETF-a veća, to je veći trošak ulaganja u tu vrstu imovine. Spread je rezultat dinamike i aktivnosti kupca i prodavača na burzama. Ako je ETF popularan i njime se trguje u velikim količinama, tada je spread ponude i potražnje obično uži. Ako se ETF-om trguje malo ili je tzv. underlying (podloga tj. financijski instrumenti koji čine imovinu  ETF-a) nelikvidan to dovodi do širenja spreada. U pravilu, ETF-ovi listani na američkom tržištu su likvidniji i imaju manji spread od ETF-ova listanih u EU.

Prilikom odabira ETF-a potrebno je obratiti pažnju i na tracking error. Tracking error predstavlja razliku između cjenovnog ponašanja ETF-a i cjenovnog ponašanja indeksa kojeg taj ETF prati. Tracking error se pojavljuje kod ETF-ova koji ne djeluju tako učinkovito kako su namjeravali, stvarajući umjesto toga neočekivani dobitak ili gubitak. Iako je tracking error stavka koja prikazuje povijesno kretanje ETF-a, što ne mora biti indikacija budućih kretanja, investitori ga ipak uzimaju u obzir jer može ukazati na kontinuirano loše upravljanje promatranim ETF-om. Tracking error se prikazuje kao postotak standardnog odstupanja, koja izvještava o razlici između povrata koji investitor prima i onog od referentne vrijednosti koju su pokušali oponašati. Prilikom ulaganja investitori bi se trebali voditi mišlju kako je bolje uložiti u ETF sa što manjim tracking errorom jer takvi ETF-ovi ostvaruju stabilnije prinose.

Najlikvidniji svjetski ETF-ovi

Izvor: Bloomberg, InterCapital Research

Trošak ulaganja u ETF-ove

Osim  brokerske provizije, ulagatelj u ETF mora uzeti u obzir naknadu za upravljanje ETF-om. Naknada za upravljanje predstavlja postotak prosječne neto imovine fonda koja se naplaćuje dioničarima kako bi pokrili troškove poslovanja fonda. Naplaćuje se na godišnjoj razini i uračunata je u cijenu ETF-a tj. imatelj udjela ju ne plaća dodatno.

Prema izvješću koje je objavio Institut za investicijske tvrtke, prosječna naknada za upravljanje ETF-a u 2019. godini pala je na 0,18% (u odnosu na 0,34% u 2009. godini).[1]

Naknada za upravljanje ETF-ovima

Konačno, budući da su nam u fokusu ovog bloga bili strani ETF-ovi, važno je za naglasiti kako prilikom trgovanja bilo kojim stranim papirom investitor iz RH mora otvoriti skrbnički račun. Kako bi olakšali pružanje ovih usluga, skrbnici upravljaju računima vrijednosnih papira i novčanim računima za svoje klijente. Prednost korištenja skrbničkog računa je daljnje smanjenje obveza za ulagača jer pružatelj skrbničkih usluga vodi računa o administraciji imovine pohranjene na računu, primjerice, redovito obavještavanje klijenta, obračun i isplata dividende i sl.

Ukoliko je predviđena isplata dividende skrbnik će svog klijenta obavijestiti o svakom priljevu takve dividende na njegov skrbnički račun te će klijentu odmah biti obračunat i uplaćen inozemni porez, ukoliko je dividenda oporeziva na tržištu gdje je ETF uvršten. Klijent nakon primitka obavijesti od skrbnika sam uplaćuje porez u Republici Hrvatskoj, sukladno važećim propisima.

Imatelji skrbničkog računa imaju mogućnost uplate sredstava za trgovanje u valuti zemlje u kojoj će se izvršiti trgovanje, ali i u domaćoj valuti nakon čega pružatelj skrbničke usluge vrši konverziju u valutu potrebnu za izvršenje transakcije. Nadalje, skrbnički račun pruža investitorima dodatnu dozu sigurnosti kroz činjenicu da je u RH imovina većine klijenata investicijskog društva osigurana u slučaju stečaja, odnosno trajnije nemogućnosti ispunjenja obveza skrbnika prema klijentima u visini kunske protuvrijednosti iznosa do EUR 20 tisuća. Više o zaštiti imovine možete pročitati u našim Općim informacijama dostupnim na stranici inter.capital.hr

Porezni aspekt ulaganja u ETF-ove

Jednako kao i kod ulaganja u dionice, prinos ostvaren ulaganjem u ETF-ove podliježe oporezivanju porezom na kapitalnu dobit. Kao dio cjelokupno paketa usluga, skrbnik će svojem klijentu jednom godišnje poslati informativni izračun poreza na kapitalnu dobit koji je potrebno uplatiti u RH na temelju svih transakcija klijenta kod tog skrbnika te time olakšati izračun i prijavu klijentu.

Stojimo Vam na raspolaganju na:  [email protected] ili +385 1 4825 890

Ovaj blog pripremljen je u informativne svrhe na temelju podataka dostupnih i poznatih InterCapitalu u trenutku njegove izrade i objave i kao takav podložan je promjenama. Sve informacije o InterCapitalu i investicijskim uslugama koje nudimo možete pronaći na web stranici: [inter.capital]inter.capital gdje su dostupne Opće informacije i povezani dokumenti za ulagatelje na hrvatskom jeziku. Iznesene informacije, mišljenja, analize, zaključci, prognoze i projekcije isključivo su u informativne svrhe i ne predstavljaju investicijski savjet ili preporuku glede kupnje, držanja ili prodaje financijskih instrumenata, niti ponudu ili poziv na davanje ponude. Iznesene analize temelje se na javno dostupnim informacijama, koje InterCapital smatra pouzdanima, ali za čiju potpunost i točnost ne preuzima nikakvu odgovornost kao ni odgovornost ni obvezu davati informacije o promjenama u iznesenim mišljenjima ili informacijama. Prikazani podaci opće su naravi i ne daju se na temelju razmatranja posebnih okolnosti svakog pojedinog investitora. Investitori trebaju donijeti vlastitu odluku o eventualnom ulaganju bez oslanjanja na iznesene stavove.

[1] https://www.ici.org/pdf/per26-01.pdf